Uvid u život i rad medicinskog pionira
Rođen u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, dr. Srkalović postao je lider u hematologiji i onkologiji, s izuzetnom karijerom obilježenom značajnim doprinosima istraživanju i kontinuiranim akademskim priznanjima. Njegova stručnost i strast za poboljšanjem ishoda pacijenata i inovativno istraživanje ga čine pravim pionirom u svom polju.
Dr. Srkalović trenutno radi kao medicinski direktor Herbert-Herman Cancer Centra i medicinski direktor kliničkih ispitivanja u Sparrow Herbert-Herman Cancer Centru, kao i klinički profesor u Medicinskom fakultetu Michigan State University, SAD. Također je ugledni član ANUBiH-a, Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Njegova akademska karijera je započela na Univerzitetu u Sarajevu, gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu 1981. godine. Uslijedio je magisterij 1985. godine, a doktorat je stekao u Tuzli 1987. godine. Njegova težnja ka specijaliziranom znanju dovela ga je do specijalizacije interne medicine u NEOUCOM povezanim bolnicama u Cantonu, Ohio, SAD, između 1995. i 1997. godine, te specijalizacije iz hematologije/onkologije na Cleveland Clinic Foundation od 1998. do 2000. godine.
Dr. Srkalović je profesionalnu karijeru započeo na Katedri za fiziologiju čovjeka Univerziteta u Tuzli 1981. godine, postavši na kraju šef Katedre 1990. godine. Godine 1992. postavljen je za Prodekana za međunarodne poslove. Između 1988. i 1990. godine, bio je i istraživački saradnik na Medicinskom fakultetu Tulane i VA Medical Center Polypeptide, Endocrine, and Cancer Institute u New Orleansu, LA, SAD.
Međutim, izbijanje rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine zahtijevalo je promjenu njegovog puta, što ga je navelo da nastavi svoje poduhvate u Sjedinjenim Američkim Državama i Španiji. Obnašao je razne značajne pozicije na prestižnim institucijama, uključujući Kent State University, Cleveland Clinic Foundation, i Sparrow Cancer Center.
Rad dr. Srkalovića omogućio je brojna unapređenja u liječenju multiplog mijeloma, ostalih malignih bolesti plazma stanicaa, molekularnog subtipiziranja karcinoma dojke i Castlemanove bolesti. Njegovo istraživanje analize klinički stečene rezistencije pankreasnog karcinoma steklo je značajno priznanje, pokazujući njegovo duboko razumijevanje molekularnih mehanizama karcinoma. Također, predaje o ovim i sličnim temama širom SAD-a.
Dr. Srkalović je aktivan član nekoliko uglednih onkoloških grupa, kao što su Southwest Oncology Group (SWOG), Michigan Cancer Research Consortium (MCRC-NCORP), Eastern Cooperative Oncology Group (ECOG), Alliance National Clinical Trials Network, i NRG Oncology. Često prezentuje na velikim konferencijama kao što su ASCO Meetings i SABCS. Njegovi naučni doprinosi uključuju preko 100 recenziranih radova, 60 abstrakata sa naučnih konferencija i nekoliko poglavlja u knjigama.
On je dio grupa koje su primile grantove od National Institutes of Health (NIH), AFOSR, American Cancer Society, Millennium Pharmaceuticals, Southwest Oncology Group, i, ranije, Research Council of Bosnia.
Pored kliničkih i istraživačkih nastojanja, dr. Srkalović neumorno radi na unapređenju međunarodne saradnje, posebno unutar Balkanske regije. Njegovo uključivanje u Targeted Agent and Profiling Utilization Registry (TAPUR) studiju to i pokazuje.
Pored toga, on obnaša brojne pozicije u prestižnim međunarodnim časopisima kao što su Cancer Research (Ad hoc recenzent), Acta Medica Saliniana (Pomoćni urednik – 1991 -1992), Current Hematology Reports (Web Alert Editor – 2002 – 2005), Acta Medica Saliniana (Član uredničkog odbora- 2012-sada), Acta Medica Academica (Član uredničkog odbora – 2012-sada), Biomolecules and Biomedicine (ranije Bosnian Journal of Basic Medical Sciences) (Član uredničkog odbora – 2012 – sada), i Cardiovascular and Hematological Agents in Medicinal Chemistry (Član uredničkog odbora- 2013-sada).
U ovom intervjuu, dublje ćemo istražiti profesionalni i akademski put dr. Gordana Srkalovića, fokusirajući se na njegova pionirska istraživanja, iskustva u međunarodnoj saradnji, utjecaj njegovog rada, lične interese, i balans između profesionalnog i privatnog života.
Intervju
Oblikujuće godine: Rani utjecaji, odabir onkologije i značajna dostignuća
S više od 25 godina iskustva u medicinskom polju, šta Vas je motiviralo da se specijalizirate za hematologiju/onkologiju?
Tri su glavna razloga za moje zanimanje za onkologiju:
• Mojoj majci je bio dijagnosticiran sitnostanični rak pluća, što me potaknulo da razmišljam o načinima kako pomoći pacijentima s karcinomima.
• Moj istraživački rad na Tulane University sa dr A.V Schallyem, dobitnikom Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 1977, bio je posvećen karcinomima povezanima sa endokrinim sistemom, a moja je uloga bila voditi laboratorij za receptore.
• Čvrsto sam uvjeren da pacijenti s malignim bolestima više od bilo koga drugoga trebaju i zaslužuju posvećenu njegu.
Gledajući unatrag, koje su neke od najvećih promjena koje ste vidjeli u ovoj praksi?
Praksa onkologije se neizmjerno promijenila od kada sam započeo svoju kliničku karijeru prije 25 godina. Pacijenti s karcinomima žive duže, njihovi životi su ugodniji, i u većini slučajeva umiru na ugodniji i dostojanstveniji način. Naši tretmani su postali generalno manje toksični i više ciljani. Sada se temelje na analizi jedinstvene biologije raka svakog pacijenta umjesto isključivo na porijeklu i klasifikaciji raka. Nova paradigma u liječenju pacijenata s rakom je balansiranje ishoda s kvalitetom života, koju procjenjuju pacijenti umjesto medicinskog osoblja. Također postoji vrlo snažan naglasak na njezi u posljednjim danima života i sudjelovanju pacijenta u odlučivanju. Odluke o liječenju, ciljevima njege i konačnom putu njege donose se zajedno između pacijenata, njihovih porodica i skrbnika. To osnažuje pacijente i porodice da donose ključne odluke. Te promjene zahtijevaju značajnu prilagodbu od strane ljekara i drugih pružatelja usluga, kao i promjene u procesu obrazovanja i obuke novih ljekara.
Kao medicinski direktor i direktor ureda za klinička ispitivanja u Centru za rak Herbert-Herman, kako održavate ravnotežu između svojih administrativnih uloga i prakse kao ljekara?
Moja uloga kao direktora Centra za rak i Ureda za klinička ispitivanja isprepliće se s mojom kliničkom praksom.Kliničko iskustvo mi daje jedinstveno razumijevanje procesa u praksi, , odnosa sa pacijentima i porodicama te stručnosti u novim lijekovima i tretmanima koje cijeli Centar za rak treba pripremiti. Moja administrativna uloga je stvoriti viziju za budućnost Centra za rak, koja će biti u skladu s najnaprednijim razvojem u kliničkoj nauci i pružiti našim pacijentima najmoderniju skrb. U isto vrijeme, moram održavati kanale komunikacije s upravom bolničkog sistema i osigurati da je odgovarajuća podrška za Centar za rak dostupna. Uloga Predsjednika Odbora za rak bolnice stavlja me u poziciju da nadgledam sve aktivnosti povezane s rakom i koordiniram između različitih odjela uključenih u bilo koji aspekt skrbi za pacijente s rakom. To je vjerojatno najteži dio mog posla jer je moja obuka jasno usmjerena na kliničku medicinu. Ono što mi pomaže su moje liderske vještine prethodno izoštrene na Medicinskom fakultetu u Tuzli i kroz Bosanskohercegovačku američku akademiju umjetnosti i naukai (BHAAAS), te velikodušna pomoć i savjeti od mojih mentora, prijatelja i kolega.
Vaša karijera pokazuje snažan fokus na istraživanje raka dojke i multipli mijelom. Šta je potaknulo Vaše zanimanje za ova područja istraživanja karcinoma?
Moj trenutni fokus je upotreba genetike u preciznoj onkologiji i razvoj novih načina liječenja naših pacijenata. Rak dojke je vjerojatno najistraživanija maligna bolest, sa više prognostičkih i prediktivnih testova temeljenih na genetici. Istraživanje raka dojke otvara nove puteve za inovativne pristupe kliničkim istraživanjima. Jedna od studija koju smo otvorili u Hebert-Herman Centru za rak, kao jedinoj instituciji u Michiganu, je I-SPY 2, što je nova adaptivna platforma za klinička ispitivanja dizajnirana da poboljšaju ishode u slučaju visoko rizičnih karcinoma dojke u neoadjuvantnim uslovima. Ova studija koristi genomske i kliničke biomarkere za klasifikaciju karcinoma dojke u podtipove uz pomoć Bayesove metode za adaptivno nasumično odabiranje, što omogućava individualizirani pristup.
Moje zanimanje za multipli mijelom počelo je tokom mog obrazovanja iz onkologije/hematologije i potom se nastavilo tokom mog boravka na Cleveland klinici. Moje zanimanje je potaknuo moj kolega i prijatelj dr. Mohammad Hussein, jedan od vodećih istraživača i lidera u polju monoklonalnih gamapatija. Mojoj fascinaciji ovom bolesti je doprinijela nevjerojatna složenost funkcija plazma stanica i gotovo nestvarna sposobnost stanica malignog mijeloma da se prilagode i istovremeno promijene okolinu u kojoj žive. Patološki učinci stanica mijeloma proizvode se gotovo na daljinu, bez izravne prisutnosti stanica, što ih čini poput “zlih genija”. Boriti se protiv takvih stanica i spriječiti ih na njihovom putu destrukcije može potpuno zaokupirati profesionalni i privatni život istraživača mijeloma. Međutim, sve je to vrijedno jer smo napravili izvanredan napredak u liječenju multiplog mijeloma, a pacijenti s ovom bolesti žive sve duže.
U Vašem radu s FLEX platformom za podatke iz stvarnog svijeta, možete li reći nešto o ključnim nalazima u vezi s istraživanjem karcinoma dojke i njihovim doprinosima našem razumijevanju bolesti i potencijalnim tretmanima?
FLEX (Mammaprint, BluePrint i podaci cjelokupnog genoma povezani s kliničkim podacima za evaluaciju novih genetskih ekspresijskih profila: Prilagodljivi registar) je veliko populacijsko prospektivno istraživanje koje je započelo sa upisivanjem pacijenata 2017. godine. FLEX studija povezuje podatke o ekspresiji cjelokupnog genoma sa opsežnim kliničkim podacima o pacijentima uključenim u studiju. Trenutno je u studiju uključeno više od 13,400 pacijenata. Na temelju podataka iz ove studije izrađeni su brojni izvještaji i prezentirani na međunarodnim sastancima. Glavni su:
a) Broj (15-29%) ER +, Her-2 – karcinoma dojke je reklasificiran kao bazalni tip prema Mammaprintu. Ovi karcinomi nisu pokazivali dokaze o signalizaciji estrogenih receptora (ER) unatoč IHC pozitivnosti do 99% za ER. Ovi karcinomi se klinički ponašaju kao trostruko negativni karcinomi dojke (TNBC) s visokom osjetljivošću na kemoterapiju i visokom stopom potpunog patološkog odgovora (engl. Pathologic complete response, pCR), ali lošim ishodima ako pCR nije postignut.b) Loši ishodi za žene afričkoameričkog porijekla s karcinomom dojke mogu biti posljedica nedostatne terapije ER+ bazalnog karcinoma, ako se ne prepozna na vrijeme.
c) FLEX identificira vrlo važne ImPrint imunske potpise u ranoj fazi karcinoma dojke.
d) Najvažnije je da informacije iz FLEX-a pružaju ljekarima podatke koji podržavaju sve manje toksičnu terapiju i moguće promjene u liječenju pacijenata s nižim rizikom. Kod pacijenata visokog rizika, pruža poboljšana sredstva i metode za pristup malim podgrupama pacijenata i omogućava raniju intervenciju.
Onkologija danas i sutra
Kako se TAPUR studija, značajan pothvat u personaliziranoj medicini, uklapa u Vaše istraživanje, i koja su neka značajna postignuća ili uvide koji su se dosad pojavili?
Koncept TAPUR-a (Registar upotrebe ciljanih sredstava i profila) je jedinstven. Ovo je prva studija ikada stvorena i provedena od strane Američkog društva za kliničku onkologiju (ASCO). Vodstvo ASCO-a je pokrenulo studiju sa idejom testiranja prakse i upotrebe genetskog testiranja u onkologiji, kao i istraživanja upotrebe lijekova odobrenih od strane FDA u tom kontekstu za pacijente bez drugih standardnih opcija liječenja (SOC). Ovaj koncept onkolozima mogućnost da liječe pacijente sa određenim somatskim genskim mutacijama lijekovima odobrenim od strane FDA koji ciljaju te mutacije, čak i kod karcinoma gdje nema preciznog odobrenja. Lijekovi su korišteni na temelju somatskih genskih mutacija, a ne na temelju porijekla karcinoma. Prednost ovog tipa studije je da je toksičnost lijeka već utvrđena, a lijek je u komercijalnoj upotrebi, pa se očekuju vrlo rijetke nove nuspojave. To je potvrđeno u većini segmenata TAPUR-a. Opći koncept studije savršeno se uklapa u moje kliničko istraživanje jer je naučno osnovano i ima direktne kliničke učinke i moguće koristi za moje pacijente čije su standardne opcije liječenja iscrpljene. Studija također informira onkološku zajednicu o upotrebi genetskog testiranja u praksi u zajednici i uspostavlja osnovu za buduće planiranje u preciznoj onkologiji, što će postati središnja tačka liječenja pacijenata s malignim bolestima. Još jedan važan aspekt ove studije je da otvara puteve za upotrebu lijekova testiranih u ovoj studiji za liječenje raka koji trenutno nisu pokriveni odobrenjima FDA. Studija koju sam predstavio na ovogodišnjem ASCO-u pokazala je da je inhibitor PARP-a, talazoparib, imao značajnu učinkovitost u 16 čvrstih tumora s BRCA 1/2 somatskim mutacijama, sa ukupnom stopom kontrole bolesti (DC) od 57%. Ova stopa daleko je nadmašila nultu hipotezu, koja je predviđala DC stopu od samo 15% na temelju prethodnih ispitivanja talazopariba temeljenih na tipu karcinoma, a ne na genetskim promjenama. Buduće studije će pokazati hoće li se ovi rezultati potvrditi u većoj skupini pacijenata i u karcinomima za koje ne postoji odobrenje FDA za inhibitora PARP-a. Inhibitori PARP-a trenutno su odobreni za karcinom dojke, jajnika, prostate i gušterače sa hereditarnim mutacijama BRCA 1/2 gena.
Vaš rad također uključuje rijetku bolest, Castlemanovu bolest. Šta Vas je motiviralo da se usredotočite na ovu bolest, i koji jedinstveni izazovi se postavljaju u vezi s dijagnozom i liječenjem?
Moj rad s Castlemanovom bolešću počeo je s e-mailom od kolege s Univerziteta Arkansas, dr. Fritza Van Rheea, koji vjerojatno ima najveću kohortu pacijenata s Castlemanovom bolešću na svijetu. Imali smo neke zajedničke pacijente s Castlemanovom bolešću za vrijeme mog boravka u Cleveland Clinic i mojoj praksi Sparrow. Osim toga, oboje smo uključili pacijente u ključnu kliničku studiju Siltuximaba, blokatora interleukina 6 (IL-6), za liječenje HHV-8 negativne multicentrične Castlemanove bolesti. On je liječio mladog, izvanrednog liječnika s University of Pennsylvania koji je patio od ekstremnog oblika Castlemanove bolesti, TAFRO sindroma. Ovaj se mladić oporavio i posvetio svoj život borbi protiv ove rijetke bolesti. On i Fritz su započeli Castleman Disease Collaborative Network (CDCN), koju čine stručnjaci za ovu bolest sa četiri kontinenta. CDCN je razvio prve dijagnostičke kriterije za Castlemanovu bolest, objavio smjernice za liječenje jednocentrične i multicentrične Castlemanove bolesti, uspostavio svjetski registar Castlemanovih pacijenata (ACCELERATE), podržao brojne studije vezane za ovu bolest i objavio mnogo radova u recenziranim časopisima. CDCN također služi kao izvor informacija za pacijente i liječnike, a članovi CDCN-a služe kao savjetnici za kolege s manje iskustva u dijagnozi i liječenju Castlemanove bolesti. Osobno sam primio zahtjeve za pomoć iz mnogih zemalja, od Slovenije do Novog Zelanda i brojne upute iz susjednih država. CDCN također služi kao skupina zagovornika za pacijente s ovom bolesti, čiji se glasovi sada mogu puno više čuti. Usprkos rijetkosti ove bolesti, hiljade pacijenata i njihovih obitelji patile su od ove, iako nezloćudne, još uvijek smrtonosne bolesti, koja u slučajevima multicentrične bolesti ima prognozu gotovo identičnu metastatskim tumorima. Ono što Castlemanovu bolest čini jedinstvenom je to da se dijagnoza može postaviti i kod djece stare samo dvije godine. Namjera mi je nastaviti ovaj vrlo važan rad u budućnosti i pomagati onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Kako predviđate evoluciju personalizirane medicine u narednoj deceniji?
Mislim da će svi tretmani onkologije u narednoj deceniji biti personalizirani i vrlo specifični za pojedinačne pacijente. Rak je bolest koja nastaje zbog disfunkcije gena, a naša prevencija, dijagnoza i liječenje moraju biti bazirani na identifikaciji tih gena. Postoje mnogi složeni aspekti ove pojednostavljene izjave.
Prvo, naše trenutno testiranje često identificira višestruke somatske mutacije. Trenutno nemamo savršen način da identifikujemo “osnovne” mutacije koje su ključne u kancerogenezi i da ih podijelimo na “sporedne mutacije koje ne doprinose abnormalnom rastu stanica. Povećanje podataka i upotreba mašinskog učenja pomoći će nam da riješimo ovaj problem u budućnosti. Drugi pristup koji će nam pomoći u budućnosti je povećanje broja ciljanih terapeutskih sredstava i njihove dostupnosti što će nam omogućiti da ciljamo višestruke mutacije s boljim rezultatima. Već je pokazano da je to vrlo efikasno u studiji I-Predict u San Diegu.
Drugo, stanice raka su žive strukture koje stalno prolaze kroz genske mutacije i prilagođavaju se pritisku liječenja zaobilazeći blokadu putanje rasta i stvarajući nove načine za preživljavanje i rast. Ovo predstavlja najkompleksniji izazov i zahtijevaće inovativne načine za praćenje tih promjena i pravovremeni odgovor na njih. Nove tehnike praćenja cirkulirajuće tumorske DNA (ctDNA), kao i profiliranje genoma pojedinačnih stanica, mogu nam pomoći da pronađemo načine za ostvarivanje ovog složenog zadatka.
Treće, moramo uzeti u obzir toksičnost novih lijekova i osigurati da kontrola raka ne proizvede nepovratnu štetu na kvalitetu života pacijenata. Trenutno postoji jasno razumijevanje među kliničkom istraživačkom zajednicom da očuvanje kvalitete života pacijenata s rakom predstavlja, ako ne i najvažniji, onda jedan od najvažnijih ciljeva u onkološkoj njezi. To također stavlja značajan teret na farmaceutsku industriju da razvije efikasne lijekove koji neće biti agenti destrukcije kvalitete života pacijenata.
Akademski procesi: Važni resursi, publikacije, proces recenziranja
Kao ostvareni autor u akademskoj zajednici, kako vidite povezanost između akademije, nauke i kulture u promovisanju medicinskog napretka?
Sada živimo u svijetu ‘društvenih medija’, koji se čini kao Janusovo stvorenje. S jedne strane, društveni mediji nam pomažu da održimo kontakt jedni s drugima i da vrlo lako distribuiramo informacije globalno, gotovo u realnom vremenu. S druge strane, društveni mediji omogućavaju laku distribuciju dezinformacija, lažnih tvrdnji i ciljanih parcijalnih vijesti, a svako s funkcionalnim računarom može sebe proglasiti “istraživačem” bez ikakvog znanja o istraživačkom procesu, analitičkim i/ili interpretacijskim vještinama. To stavlja značajan teret na akademsku i naučnu zajednicu. Možemo se izolirati u našem naučnom “mjehuriću” i odbiti raspravljati o pitanjima s nekim ko nema pozadinu, iskustvo, obrazovanje i znanje o naučnom procesu ili se odlučiti za sudjelovanje u raspravi i pokušati prezentirati naučne podatke i obrazovati zajednicu. Oba pristupa su mač s dvije oštrice. Prvi pristup je udoban, ali ostavlja obrazovanje zajednice u rukama ljudi koji pseudonauku koriste za usmjeravanje javnog mnijenja u svom smjeru. U medicini, to bi moglo proizvesti razorne efekte i gubitak života. Drugi pristup se čini ispravnim, ali nosi i opasnost od verbalnih i, nažalost, čak i fizičkih napada na članove naučne zajednice od strane onih koji vide osobni ili grupni interes u promicanju laži. Po mom mišljenju, uloga profesionalnih društava trenutno je ključna jer nose moć grupe i priznanje naučnih organizacija. Moraju biti vrlo prisutni na društvenim medijima i širiti riječ mudrosti, iskustva, nauke i najboljih praksi u medicini. Za mlade istraživače, ključno je biti prisutan u svojim akademskim i naučnim društvima i promovirati vrijednosti koje su mladima važne.
Postoje li neke specifične konferencije, časopisi ili resursi koje smatrate vrijednim za održavanje informiranosti u hematologiji/onkologiji?
U onkologiji, glavni resursi su publikacije u New England Journal of Medicine, Journal of Clinical Oncology, Blood i Lancet Oncology, kao i opći časopisi iz biologije poput Nature, Science i Proceedings of National Academy of Sciences. Svake godine prisustvujem sastancima ASCO i American Society of Hematology (ASH), te sastancima moje onkološke grupe (NCORP Ann Arbor) četiri puta godišnje i South Western Oncology Group (SWOG) dva puta godišnje. Također sudjelujem na tromjesečnim sastancima CDCN-a i godišnjoj konferenciji za pacijente o Castlemanovoj bolesti u Philadelphiji. Naravno, aktivno sudjelujem na godišnjim Danima BHAAAS-a u BiH, bilo uživo ili online. Postoji nekoliko sastanaka kliničkih istraživača vezanih za specifične studije kojima također prisustvujem.
Koji biste savjet ponudili istraživačima na početku karijere kako bi se uspješno kretali kroz proces objavljivanja i osigurali da njihov rad dođe do prave publike?
Najvažniji aspekt istraživanja je razlog zbog kojeg je istraživanje provedeno. Pitanje koje istraživač postavlja prije pokretanja procesa je ključno. To mora biti jasno objašnjeno, mora imati važnost, mora biti temeljeno na prethodno objavljenom radu i, po mom mišljenju, mora imati praktičnu primjenu. Nakon toga dolazi metodologija, koja mora pružiti adekvatne alate za odgovore na pitanja koja istraživači postavljaju. U ovoj pripremnoj fazi, mnoge istraživačke studije ne ispunjavaju adekvatan standard: metodologija istraživanja ili statistički model ne uspijevaju odgovoriti na glavno istraživačko pitanje; metodologija ili statistika bi mogli biti potpuno adekvatni za mnoge druge situacije, ali ne za ovu specifičnu. Zato je priprema za istraživanje ponekad zahtjevnija i zahtijeva veći angažmanima od samog istraživanja. Kada istraživanje započne, nemoguće se vratiti unazad.
Kao recenzent i član uredničkog odbora naučnih časopisa, možete li podijeliti svoj pristup procesu recenziranja i ono što smatrate bitnim kvalitetama u dobro napisanom rukopisu?
Ponovo, kada pregledavam radove, prvo pitanje koje postavljam je zašto je istraživanje provedeno. Ako je provedeno samo da bi se objasnila određena pojava, to bi još uvijek moglo biti legitimno, ali prag za objavljivanje je vrlo visok. Međutim, ako je istraživanje provedeno kako bi se nastavilo sa tekućim istraživanjem ili odgovorilo na relevantna klinička pitanja i otvorilo puteve za daljnja istraživanja, tada prelazim na metodologiju i statistiku i samo istraživanje. Ako svi ti aspekti zadovoljavaju znanstvenu provjeru, dolazi analiza dijela Diskusije. Lično bih rijetko odbio rad koji je uspješno prošao kroz sve prethodne dijelove, a da mi se Diskusija ne sviđa. Mislim da je uloga recenzenta u ovom slučaju ukazati na nedostatke i ponuditi rješenje. Istim načinom pristupam i referencama. Ako nisu ažurirane ili generalno nisu zadovoljavajuće, uloga recenzenta je pružiti relevantne reference i poboljšati rad.
Snaga iz baštine: Kulturni uticaj na medicinsku karijeru i istraživački put, i međunarodnu saradnju
Kao osoba iz Bosne i Hercegovine, kako je Vaša kulturna baština uticala na Vaš put u medicini i istraživanju?
Ja sam bosanskohercegovačkog i židovskog porijekla. Na mene su izrazito uticali moji profesori, naročito dva izuzetna farmakologa, prof. Seid Huković i prof. Vladislav Varagić, kao i moji mentori prof. Muhidin Hamamdžić i prof. Muzafer Mujić. Oni su u meni usadili strast za znanstvenim istraživanjem koja nikada ne može biti ugašena. Moj američki put me doveo do velikana nauke, prof. Andrew V. Schallya i mog učitelja i prijatelja, prof. Maurie Markmana. Bilo je mnogo drugih ljudi u mom životu, a neki, poput prof. Momira Macanovića, nažalost su prerano preminuli, ali su ostavili trajni uticaj na moj život i karijeru. Kulturno gledano, mislim da je najutjecajniji bio bosanski duh davanja i pomaganja, koji je bio prisutan tijekom cijele moje karijere i bio je ključan u odluci da se bavim onkologijom. To ide ruku pod ruku sa židovskom tradicijom Tzedakah, koja na hebrejskom znači “pravednost”, ali se obično koristi za označavanje dobrotvornosti. Moje židovsko naslijeđe bilo je vrlo važno u mom istraživanju jer pisana riječ u židovskoj religiji i tradiciji ima gotovo božansko značenje. To je dalo podsticaj analitičkom raščlanjivanju religijskih tekstova, što se gotovo savršeno podudara sa znanstvenim metodama.
Možete li reći nešto o svojoj ulozi u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) i kako ona dopunjuje Vaš rad u medicinskom polju?
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) ima značajnu ulogu kao povijesna institucija od ogromne važnosti, noseći baklju nauke u zemlji. Članstvo u ANUBiH nosim s velikim ponosom. Moja uloga je promoviranje naučnog znanja kao član Uredničkog odbora Acta Medica Academica, medicinskog časopisa ANUBiH, kao i kroz prezentacije na Akademiji i sudjelovanje na sastancima Akademije. Osim toga, dio moje uloge je promocija ANUBiH gdje god i kad god sudjelujem na nacionalnim i međunarodnim sastancima, jer ne predstavljam samo sebe, već i institucije kojima pripadam. Iskreno se nadam da će ANUBiH rasti kao najutjecajnija znanstvena institucija u BiH i, unatoč otporima, nastaviti donositi znanstveni napredak u svaki dio naše zemlje.
Da li ste bili u mogućnosti primijeniti neka od vaših otkrića ili tretmana u Bosni i Hercegovini, ili sarađivali s nekim institucijama/ljekarima u BIH?
Imam nekoliko vrlo dobrih suradnika i prijatelja među onkolozima u BiH. Često komuniciramo i raspravljamo o slučajevima koji predstavljaju izazov za mene ili njih. Ponudio sam, te i dalje nudim mjesto u mojoj instituciji za posjete i kliničko iskustvo. Shvaćam da financijska pitanja predstavljaju prepreku, ali se nadam da ćemo uskoro otvoriti taj kanal komunikacije. Već neko vrijeme raspravljamo o načinima za uspostavljanje registra oboljelih od karcinoma u BiH, i čini se da lokalni onkolozi napreduju. Virtuelno sam sudjelovao na sastancima lokalnih društava i nastavit ću to raditi. Dobijam brojne zahtjeve za dodatna mišljenja od ljudi koje poznajem i od nekih koje ne poznajem, što vidim kao veliku privilegiju. Trudim se pružiti pomoć koliko god mogu.
Aktivni ste u Bosansko-hercegovačkoj američkoj akademiji umjetnosti i nauka (BHAAAS). Možete li podijeliti više o svojoj ulozi unutar ove organizacije i kako ona doprinosi Vašem radu u medicinskom polju?
Kada je BHAAAS osnovan, naš primarni cilj bio je uspostavljanje mosta za prijenos znanja između dvije zemlje. Nakon gotovo 15 godina, mislim da je to postignuto. Trenutno, članstvo BHAAAS uključuje stotine eminentnih istraživača, doktora i profesora iz SAD-a, Kanade i BiH. Ovi pojedinci zajedno rade na poboljšanju znanstvenih i medicinskih praksi, čime se poboljšava život ljudi u BiH. Bio sam predsjednik BHAAAS-a, i kontinuirano sam član odbora organizacije. Rad s BHAAAS-om nesumnjivo mi je pomogao da ponovno uspostavim vezu sa svojom voljenom domovinom, vezu koju sam osjetio izgubljenom nakon smrti mojih roditelja.
Život izvan medicine: Hobiji i interesi izvan onkologije i savjeti za buduće onkologe
Prema Vašem iskustvu, koje su ključne prilike i izazovi u poticanju suradnje između znanstvenika iz različitih regija i s različitim pozadinama?
Glavne prepreke i, u isto vrijeme, glavne prilike su ljudi i njihove kulture. Naučne zajednice, po definiciji, trebale bi biti otvorene za suradnju, bez koje nauka ne može napredovati. Ovdje, u SAD-u, postoji ogroman pritisak za rušenjem zidova koje je naučna zajednica tradicionalno formirala tokom vremena. Geografska udaljenost i kulturne razlike čine ove prepreke u međunarodnoj saradnji još težima za razbijanje. Napredak u tehnologiji komunikacije, koji omogućuje lakši online kontakt, trebao bi nam pomoći da efikasnije komuniciramo i uspostavimo nove veze između različitih lokacija.
Kojim aktivnostima ili hobijima se bavite u slobodno vrijeme? Kako te aktivnosti dopunjuju Vaš rad u području onkologije?
Moji hobiji su moji unuci i europski nogomet. Cijeli život sam navijač “pitar” i navijač Arsenala. Pravi ljubitelji nogometa znat će kako to protumačiti. Idem na svaku košarkašku utakmicu Michigan State sveučilišta i veliki sam navijač Spartana. Iskreno, čak i vikendom se osjećam krivim ako ne pročitam barem jedan znanstveni rad dnevno. Prof. Varagić me naučio “Nulla dies sine linea”, što u mom prijevodu znači da nema dana bez čitanja naučnog rada.
Koji savjet biste dali početnicima u ovoj struci?
Isti savjet koji sam dao kolegama iz medicinske škole svoje najmlađe kćeri: ako nemate strast za pomoć pacijentima koji najviše trebaju pomoć, molim vas, pronađite nešto drugo. Vrlo je teško, mnogi od vaših pacijenata će umrijeti dok ste vi uključeni, ali mogu vam garantirati da svake večeri kada legnete u krevet, znat ćete da ste učinili svijet boljim mjestom. Osim toga, nema discipline u medicini koja prolazi kroz takve seizmičke promjene kao onkologija, i to je vrlo uzbudljivo.
Leave a Reply