Dr. Zerem i medicina
Dr. Enver Zerem je profesor interne medicine na Univerzitetu u Tuzli i Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina (BiH). Njegova karijera uključuje funkciju direktora naučnoistraživačkog rada i obrazovanja na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli od 2007. do 2018. godine, te predsjednika Vijeća doktorskih studija na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli između 2012. i 2017. godine. Također je obavljao funkciju predsjednika Upravnog odbora Univerziteta u Tuzli od 2012. do 2016. godine i bio je prodekan za kliničko obrazovanje na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli od 2002. do 2004. godine.
Dr. Zerem je stekao zvanje na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (Srbija), postavši specijalista interne medicine 1983. i specijalista gastroenterologije 1988. godine. Magistrirao je 1991. i doktorirao 1994. godine, oboje na Univerzitetu u Tuzli.
Istraživanja dr. Zerema primarno su usmjerena na dijagnozu i liječenje akutnog pankreatitisa, upotrebu interventne ultrazvučne dijagnostike u gastroenterologiji i hepatologiji, poremećaje povezane s viškom želučane kiseline i virusni hepatitis. Također se koncentriše na naučno izdavaštvo i sisteme naučne metrike. Kao ostvareni autor, dr. Zerem je napisao preko 200 recenziranih članaka, pregleda i poglavlja u knjigama.
Trenutno je član Upravnog odbora Euroazijskog udruženja gastroenterohepatologa (Eurasian Association of Gastroenterohepatology) i stručnog komiteta za usvajanje novih smjernica za akutni pankreatitis Međunarodnog udruženja pankreatologa (International Association of Pancreatologists, IAP). Aktivan je član i uredničkih odbora nekoliko naučnih časopisa, uključujući Svjetski časopis gastroenterologije (World Journal of Gastroenterology), Svjetski časopis kliničkih slučajeva (World Journal of Clinical Cases), Biomolekule i biomedicina (Biomolecules and Biomedicine), Balkanski medicinski časopis (Balkan Medical Journal), Euroazijski časopis hepatologije i gastroenterologije (Eurasian Journal of Hepatology and Gastroenterology), te Acta Medica Academica. Pored toga, radi kao recenzent za razne prestižne naučne časopise. Dr. Zerem je izabran za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) 2012. godine, a za redovnog člana 2018. godine.
Gledišta dr. Zerema: Intervju
Profesore Zerem, s obzirom na Vaš izraženi cilj postizanja izvrsnosti u brizi o pacijentima i osiguranja univerzalne relevantnosti kroz naučnu validaciju, kako uspijevate balansirati između trenutnih zahtjeva kliničke prakse i dugoročnih ciljeva naučnog istraživanja? Pored toga, kao redovni član ANUBiH-a i posvećeni medicinski stručnjak, možete li podijeliti inicijative ili projekte u kojima trenutno sudjelujete, te objasniti kako oni doprinose napretku nauke u BiH?
Tokom cijele moje karijere, a možda nije pretjerano reći tokom cijelog mog života, moj primarni cilj, bez obzira na udruženja u kojima sam bio aktivan ili institucije kojima sam pripadao, uvijek je bio biti uspješan doktor posvećen pomaganju bolesnim ljudima. Obavljao sam nekoliko važnih uloga, primarno u zdravstvenim, akademskim i obrazovnim institucijama i udruženjima. Među njima, posebno sam ponosan na moje puno članstvo u ANUBiH-u. Istovremeno, uvijek sam prioritizirao svoju ulogu doktora, radeći svakodnevno sa pacijentima. Zadovoljstvo koje dobijam od uspješnog pomaganja ljudima neuporedivo je s bilo kojim drugim postignućem u mojoj karijeri.
Međutim, čvrsto vjerujem da sama ljubav prema profesiji nije dovoljna za uspjeh u medicini; ona zahtijeva čvrstu osnovu znanja i određene preduvjete. Doktor mora posjedovati sveobuhvatno znanje o medicini i izuzetnu stručnost u određenom medicinskom polju. Nadalje, ključno je savjesno primjenjivati i dokumentirati to znanje tokom dužeg perioda. Ovaj proces vodi ka novim uvidima i informacijama, koje se zatim mogu objaviti u naučnim člancima i podijeliti s naučnom i stručnom zajednicom. Takva diseminacija daje kliničkoj praksi njenu naučnu validaciju i univerzalnu važnost.
Rangiranje naučnika na osnovu procjene naučnih publikacija
Vaš rad u scientometriji je ključan za procjenu kvaliteta istraživanja i raspodjele resursa. Iako scientometrija suočava izazove zbog potrebe za preciznošću podataka, naučne publikacije ostaju centralne za dijeljenje znanja, napredovanje u karijeri i vjerodostojnost. Ovo se također proširuje na grantove, vođenje i mentorske uloge. Međutim, scientometrija često zanemaruje važne aktivnosti poput grantova i mentorstva. Rangiranja zasnovana na citatima imaju ograničenja, posebno u radovima s više autora, a univerzitetska rangiranja trebaju više različitih kriterija. U biomedicinskom polju, baze podataka poput Web of Science i PubMed su neophodne.
Iako naučni časopisi igraju ključnu ulogu u širenju znanja i evaluaciji istraživanja, objektivna procjena ostaje izazovna. Faktori utjecaja i citiranja su značajne metrike, ali procjena pojedinačnih naučnika je kompleksna i često se oslanja na broj citiranja. Trenutne metrike poput H-indeksa i faktora utjecaja imaju ograničenja u odražavanju pojedinačnih doprinosa. Vaša predložena metrika, koja uzima u obzir kvalitetu časopisa i doprinose autora, ima za cilj prevladati ove evaluacijske praznine, omogućavajući pravednije usporedbe među naučnicima i institucijama.
Možete li detaljnije objasniti ulogu naučnih publikacija u trenutnoj scientometriji i prokomentarisati o njihovom utjecaju na akademske evaluacije, kao i o rastućoj važnosti scientometrije u raspodjeli istraživačkih sredstava i procjeni naučnog kvaliteta?
Primarni ishod naučnog istraživanja su informacije objavljene u naučnim časopisima. Ti časopisi su temeljni za širenje znanja, a također služe kao ključna mjerila za akademsku i naučnu evaluaciju, osiguravanje finansiranja za naučna istraživanja i napredovanje karijere. Akademske zajednice teže upravljati napretkom svog osoblja koristeći objektivne kriterije i standarde. Ovaj napor, uparen s ograničenim sredstvima i težnjom za raspodjelu resursa visokokvalitetnim istraživanjima, naglašava rastuću važnost procjene kvaliteta istraživanja i vrednovanja znanja. Ipak, izazov je primjena kriterija koji objektivno procjenjuju naučna istraživanja. Takvi kriteriji bi trebali pružiti detaljne kvalitativne i kvantitativne podatke, omogućujući akademskim zajednicama da efikasno prate napredak svojih članova i agencijama za finansiranje da donose informisane odluke.
Kako mislite da bi scientometrija mogla biti poboljšana da obuhvati širi spektar naučnih aktivnosti, pored publikacija?
Osim procjene naučnih publikacija, različite druge aktivnosti doprinose vjerodostojnosti naučnika. To uključuje broj i kvalitet grantova za naučno-istraživačke projekte, vodeće uloge u nacionalnim ili međunarodnim akademskim društvima, članstvo u uredničkim odborima uglednih časopisa, mentorstvo doktorskih disertacija i slične aktivnosti. Iako su ovi poduhvati značajni i povećavaju vjerodostojnost naučnika, trenutna scientometrija se primarno fokusira na publikacije, često zanemarujući ove druge ključne aspekte u evaluacijama za akademski napredak i konkurencije za dodjelu grantova za finansiranje naučnih istraživanja. Ovaj propust je zbog heterogenosti ovih aktivnosti, svaka s jedinstvenim karakteristikama i zahtijevajući različite parametre evaluacije.
S obzirom na ove razmatranja, vjerujem da u bliskoj budućnosti neće biti univerzalnih kriterija evaluacije za ove akademske aktivnosti, uprkos njihovoj neospornoj važnosti za akademsku i naučnu zajednicu. Ipak, to ne bi trebalo odvraćati akademske zajednice i agencije za finansiranje naučnih istraživanja od uključivanja ovih aktivnosti u njihove valorizacijske procese, pored scientometrijskih parametara, ako ih smatraju bitnim za specifične evaluacije.
Kakav je uticaj imao pomak prema vladinim i javnim izvorima financiranja znanosti, na smjer i prirodu naučnog istraživanja? Možete li detaljnije objasniti izazove prevođenja osnovnih naučnih istraživanja u praktične primjene, i kako to utiče na finansiranje i inovacije?
Tokom 20. i početkom 21. stoljeća, finansiranje nauke se sve više oslanja na vlade, javna sredstva u bogatim zemljama, farmaceutske kompanije i druge međunarodne korporacije. Glavna javna sredstva i organizacije koje finansiraju većinu naučnih istraživanja su također i njihovi glavni korisnici. Očekuje se da doprinose općem društvenom napretku i osiguraju profit i održivost ovih entiteta.
Značajna ulaganja u nauku se uglavnom usmjeravaju na osnovna istraživanja, što dovodi do širenja baze znanja. Međutim, rezultati osnovnih naučnih istraživanja često se ne usklađuju s očekivanom brzinom njihove praktične primjene u industrijskom unapređenju, društvenom napretku i javnom zdravlju. Ovo kašnjenje u primjeni rezultata naučnih istraživanja može erodirati povjerenje u nauku, negativno uticati na finansiranje daljnjih istraživanja i uzrokovati relativno usporavanje naučnih inovacija. Ova situacija zahtijeva dodatna takozvana ‘translacijska istraživanja’ kako bi se olakšao prijenos znanja iz osnovnih istraživanja u praktičnu primjenu. Translacijska istraživanja, koja zahtijevaju relativno niža ulaganja, su pristupačna ne samo vladama i javnim fondovima bogatih zemalja, već i manje razvijenim zemljama i korporacijama, za razliku od ekskluzivnosti osnovnih istraživanja.
Koja su glavna ograničenja postojećih sistema naučne evaluacije?
Gotovo svi istaknuti scientometrijski indeksi koji procjenjuju postignuća naučnika primarno se fokusiraju na broj citata njihovih članaka. Na primjer, poznati H-indeks, sistem koji procjenjuje individualni naučni doprinos nekog autora, određuje se najniže rangiranim člankom s brojem citata koji odgovara njegovom rang broju (npr., naučnik s H-indeksom 20 mora imati najmanje 20 članaka, svaki citiran ≥20 puta). H-indeks, iako sposoban za procjenu naučnog značaja i doprinosa, jednostavan je za izračunavanje i značajno utiče na profil naučnika.
Međutim, ovaj sistem ima značajna ograničenja, jer se oslanja isključivo na broj citata koje pojedinačni članak prima. Pri evaluaciji naučnih doprinosa, H-indeks zanemaruje individualni doprinos svakog autora u procjenjivanom članku i ne rješava čest problem napuhanih lista autora, gdje neki autori mogu imati minimalan ili nikakav doprinos (H-indeks tretira sve autore jednako, dajući svakom ukupan broj citata članka).
Teoretski, “naučnik” bi mogao postići H-indeks iznad 20, a da nije napisao nijedan značajan rad. Ovaj sistem također inherentno favorizira starije članke (koji su bili dostupni za citiranje duže vremena) i može negativno utjecati na evaluaciju rada mladih naučnika, utječući na njihov akademski napredak i pristup grantovima za naučna istraživanja.
Kako mislite da je evolucija scientometrije utjecala na širu percepciju i funkcionisanje globalnog sistema nauke?
Akademske zajednice su se činile nespremne za integraciju scientometrije u procjenjivanju naučnog i akademskog kredibiliteta svojih članova. Nažalost, čini se da se do danas malo toga promijenilo. Prije nekoliko desetljeća, odgovornosti akademskog osoblja su bile znatno manje zahtjevne. Univerzitetski profesori su se primarno fokusirali na podučavanje i druge oblike studentske edukacije, s nekima koji su se bavili naučnim istraživačkim projektima koji nisu imali stroga očekivanja u pogledu ishoda ili rokova za završetak.
Međutim, za vrijeme mandata Margaret Thatcher kao premijerke, u Velikoj Britaniji su uvedeni novi propisi za univerzitetske profesore, a kasnije i širom Evrope. To je uključivalo petogodišnje obnovljive ugovore s određenim ciljevima i uslovima za obnovu, na osnovu scientometrijskih parametara. Ove reforme, pokrenute od strane premijerke Thatcher, su bile dočekane s ograničenim entuzijazmom unutar akademske zajednice. Ovaj sentiment nije bio isključiv za manje ambiciozne univerzitetske profesore; čak i istaknuti naučnici i pronalazači revolucionarnih otkrića su izrazili rezerve. Mnogi u naučnoj zajednici su tvrdili da nepotrebni pritisci i vremenska ograničenja na istraživanje mogu ometati naučne inovacije i dovesti do smanjenog fokusa na edukacijske i nastavne aspekte univerzitetskog rada.
Unatoč značajnom protivljenju ovim novim pravilima za evaluaciju naučnih dostignuća – uključujući i od strane visoko cijenjenih naučnika i dobitnika Nobelove nagrade – ona su prihvaćena i usvojena od strane većine prestižnih univerziteta i naučnih institucija. U manjim i manje razvijenim akademskim zajednicama, otpor prema scientometrijskoj valorizaciji nauke često je neopravdan i obično služi kao izgovor za prikrivanje lošeg kvaliteta rada kada se mjeri scientometrijskim standardima.
Koji su glavni izazovi u razvijanju objektivnih kriterija za procjenu naučnih istraživanja i kako se oni mogu riješiti?
Postojanje brojnih scientometrijskih sistema samo ističe njihova ograničenja i odsustvo savršenog sistema koji može precizno mjeriti naučne doprinose naučnika i časopisa. Faktor utiecaja (IF) iz Web of Science (WoS) i ukupan broj citata članaka u časopisu općenito se priznaju kao najrelevantniji pokazatelji značaja časopisa. Međutim, procjena naučnog značaja naučnika je mnogo složenija od procjene značaja naučnih časopisa. Vrijednost rada naučnika ne može se direktno izvoditi iz prestiža časopisa u kojima su njihovi članci objavljeni.
Nekoliko faktora komplicira evaluaciju značaja naučnika i vrijednosti njihovog naučnog rada: variranje broja članaka koje objavljuju različiti autori; različite vrste članaka objavljenih u časopisima indeksiranim u različitim naučnim bazama podataka; i ograničenja broja citata kao mjere vrijednosti članka, uključujući značajan vremenski zastoj i pristrasnost prema starijim člancima sličnog kvaliteta. Dodatno, doprinos autora unutar naučnog članka često je nejednak. Kao rezultat, primjena odgovarajućih naučnih kriterija koji mogu objektivno evaluirati naučna istraživanja i pružiti precizne kvalitativne i kvantitativne podatke za objektivnu procjenu njihove vrijednosti je izuzetno izazovna.
Z-kalkulator
Kalkulator Z-rezultata, softverski alat unutar novog naučnog mjernog sistema (SMS), razvijen je radi pojednostavljenja izračunavanja Z-rezultata. Ovaj rezultat uključuje faktor uticaja (IF) časopisa, ukupan broj citata (UBC) časopisa i doprinos autora na naučni članak.
Ovaj softver dostupan je kao web-aplikacija radi lakšeg pristupa korisinicima. Kalkulator koristi četiri parametra (broj autora, IF, UBC i broj citata pojedinačnog članka) i uzima u obzir različite modele autorskih prava za izračunavanje Z-rezultata. Dizajniran je da bude prilagodljiv i kompatibilan s modernim web preglednicima, sa potencijalnim mogućnostima povezivanja s naučnim bazama podataka radi automatizacije dohvaćanja podataka.
S obzirom na ograničenja trenutnih scientometrijskih sistema, koje buduće razvoje predviđate u polju scientometrije?
Unatoč brojnim nedostacima i suočavanju s opozicijom dijela akademske zajednice, scientometrija će i dalje postojati i razvijati se kao posebno polje studija. Ona je neophodna za nauku, kao što kaže poslovica: “Nauka počinje tamo gdje počinje mjerenje.” U svom budućem razvoju, scientometrija bi trebala težiti rješavanju i ispravljanju slabosti koje su evidentne u trenutnim naučnim mjernim sistemima (SMS-ovima).
Po mom mišljenju, najznačajniji nedostaci trenutnih SMS-ova uključuju procjenu doprinosa autora, procjenu različitih vrsta članaka, valorizaciju novijih publikacija, nedosljedne kriterije časopisa u određivanju redoslijeda autora u naučnim člancima i zloupotrebu citata. Izuzetan primjer zloupotrebe citata, koji predstavlja prijetnju vjerodostojnosti cijelih SMS-ova, jest tzv. “pozicijski članak”. U tim člancima, stotine autora često primaju hiljade citata unatoč tome što ne ispunjavaju minimalne kriterije za autorstvo. Prevazilaženje ovih izazova zahtijeva podršku cijele akademske i naučne zajednice. Ova podrška ne bi trebala biti ograničena samo na isticanje nedostataka sistema, već bi trebala uključivati i predlaganje poboljšanja za unapređenje scientometrije.
S obzirom na trenutna ograničenja scientometrije, kakva su Vaša mišljenja o budućnosti ovog polja i njegovoj sposobnosti da evoluira i efikasnije adresira ova ograničenja? Dodatno, kako mislite da će Vaši kriteriji utjecati na evaluaciju i rangiranje naučnika u zemljama u razvoju, gdje postoji složena interakcija između politike i akademije?
Kao direktor naučnoistraživačkog rada u mojoj instituciji, godišnje sam uključen u uspostavljanje kriterija za ocjenjivanje naučnih doprinosa naših zaposlenika. Na osnovu mog bogatog iskustva, u ovom članku predlažem kriterije koji mogu objektivno procijeniti naučni utjecaj naučnika i institucija.
Novi kriteriji, poznati kao Z-rezultat, koje sam objavio 2017. godine u Časopisu biomedicinske informatike( Journal of Biomedical Informatics , i kasnije, 2018. godine, kalkulator za te kriterije razvijen s mojim kolegom Kunosićem), dizajnirani su da pravednije ocijene doprinos autora članku i valorizaciju novijih članaka. Ovi kriteriji naglašavaju nedvosmislenu važnost prvog i korespondirajućeg autora u odnosu na druge doprinosioce, prestiž časopisa u kojem je članak objavljen, te broj citata i članka i časopisa. Kriteriji naglašavaju važnost časopisa u kojima su članci objavljeni, posebno zato što novi članci ocjenjivani u istoj godini objavljivanja (nekima samo danima prije evaluacije) zahtijevaju metod procjene vrijednosti koji prelazi samo broj citata. Na kraju, svi izračunati vrijednosti se agregiraju kako bi se odredio ukupni naučni doprinos autora.
Za efikasno implementiranje i izračunavanje Z-rezultata, razvili smo odgovarajući kompjuterski softver – kalkulator Z-rezultata. Ovaj kalkulator uključuje sve parametre navedene u predloženim kriterijima, kompatibilan je sa svim preglednicima i sposoban je za automatsko prikupljanje podataka jednom kada je povezan s preglednikom.
Kako Z-rezultat poboljšava tradicionalne metrike poput faktora utiecaja i H-indeksa, te kako precizno evaluira individualne doprinose u publikacijama s više autora?
Kriteriji Z-rezultata, koje ja predlažem, priznaju prvog i korespondirajućeg autora kao integralne doprinosioce naučnom članku. Ovaj pristup ima za cilj odvraćanje od dodavanja ‘lažnih’ autora na listu autora, jer bi njihovo uključivanje razvodnilo doprinose stvarnih autora. Implementacija ovih kriterija značajno bi ublažila problem uključivanja autora koji ne ispunjavaju kriterije autorstva. Štaviše, gotovo bi u potpunosti riješila problem ‘pozicijskih radova’, gdje se ukupan broj citata dijeli među potencijalno stotinama autora.
Kriteriji Z-rezultata značajno objektiviziraju procjenu naučnih doprinosa i rangiranje naučnika. Mogu se praktično primijeniti kao relevantna mjera za akademski napredak i prijave za naučne grantove. Posebno je važno istaknuti da Z-rezultat jedinstveno objektivizira vrijednost novih članaka i autora, što je ključno za valorizaciju nedavne naučne produkcije i prijava za grantove. Stoga vjerujem da bi SMS-ovi trebali razmotriti evaluaciju novijih članaka, koji možda nisu akumulirali broj citata koji odražava njihovu stvarnu naučnu vrijednost zbog ograničenog vremena izloženosti naučnoj zajednici. Također je važno naglasiti da ovi kriteriji, obuhvatajući aspekte izvan citiranja, nisu namijenjeni da se suprotstavljaju postojećim scientometrijama, poput H-indeksa, već da ih nadopune i poboljšaju.
Koji izazovi se mogu predvidjeti u usvajanju Z-rezultata, kako se oni mogu riješiti i koje promjene očekujete u scientometriji i akademskoj evaluaciji s metrikama poput Z-rezultata? Kakve povratne informacije ste dobili od akademske zajednice u vezi s kalkulatorom Z-rezultata i kako je to utjecalo na njegov razvoj?
Kriteriji Z-rezultata objavljeni su u visoko cijenjenom Casopisu biomoedicinske informatike (Journal of Biomedical Informatics), koji je u to vrijeme uređivao jedan od vodećih svjetskih naučnika u oblasti biomedicinske informatike, Edward H. Shortlife. Pozvani urednički članak o članku napisao je profesor David Bates, poznati stručnjak iz bioinformatike. Članak je privukao pažnju nekoliko uglednih naučnika koji su svoje mišljenje podijelili kroz pisma uredniku i citate u vlastitim radovima. Neki istraživači su se također direktno raspitivali o pojedinostima članka putem e-maila. Iako je prošlo tek nešto više od šest godina od njegovog objavljivanja, što je relativno kratko za punu afirmaciju takvih ideja, njegov značaj se postepeno prepoznaje. Za kontekst, H-indeks je u svojih prvih pet godina bio malo primjećen, ali sada je stekao globalnu važnost. Međutim, neki koncepti u članku, posebno smanjena važnost koautorstva u radovima s više autora, nisu dobro primljeni od značajnog dijela akademske zajednice.
Unatoč ovim izazovima, čvrsto vjerujem da su kriteriji Z-rezultata najoptimalniji SMS za evaluaciju novih članaka i naučnih rezultata, ključni za prijavu za naučne grantove i procjenu vrijednosti nedavnih članaka i mladih naučnika. Ipak, kada je riječ o evaluaciji dugoročnih naučnih doprinosa naučnika, Z-rezultat ima svoja ograničenja. To je zbog nekoliko razloga: prvo, za dugo objavljene članke, ukupan broj citata je značajniji od IF časopisa u trenutku objavljivanja; drugo, trenutni IF može se znatno razlikovati od IF u trenutku objavljivanja; treće, pronalazak IF za godinu objavljivanja starijih članaka može biti izazovan, posebno ako ti časopisi više nisu u naučnim bazama podataka koje se koriste za izračunavanje. Svi ovi faktori kompliciraju proces izračunavanja Z-rezultata za starije članke. Kao rezultat toga, trenutno radim na revidiranju kriterija Z-rezultata kako bih pojednostavio proces izračunavanja i učinio ga lakšim za upotrebu.
Na univerzitetima u Bosni i Hercegovini prioritet se daje obrazovanju nad istraživanjem. Generalno, ulaganja u naučna istraživanja zahtijevaju međunarodno priznate scientometrijske kriterije za efikasnu evaluaciju. Trenutne metrike često zanemaruju ove doprinose, a nedostatak univerzalnih kriterija za raznolike aktivnosti utječe na pravednost u evaluacijama. Unatoč ograničenjima, sistemi rangiranja univerziteta su ključni za procjenu naučnog i obrazovnog kvaliteta.
Kako sistemi rangiranja univerziteta utječu na globalne percepcije i balans između istraživanja i podučavanja na univerzitetima, posebno na Balkanu, te koji specifični izazovi stoje pred univerzitetima u Bosni i Hercegovini u poboljšanju njihovih rangova i naučne produkcije?
Takmičenje za prestižne pozicije u globalnim rangiranja univerziteta se intenzivira, sve više odražavajući borbu za status i različite oblike dominacije među najrazvijenijim zemljama svijeta. Iako ova rangiranja uzimaju u obzir raznolike parametre, za većinu univerziteta (s nekim izuzecima za prvih 100), broj publikacija i njihov citatni utjecaj su ključni za rangiranje. Najprestižnija svjetska rangiranja univerziteta objavljuju se polugodišnje ili godišnje. U akademskim zajednicama i medijima mnogih regionalnih zemalja, ovi rezultati su visoko cijenjeni, često aktivno praćeni i ponekad previše emotivno, suprotno očekivanoj racionalnosti akademskih članova.
Neki regionalni univerziteti su nedavno postigli značajne napretke u ovim međunarodnim rangiranjima. Akademske zajednice u ovim zemljama kontinuirano procjenjuju i traže mogućnosti za poboljšanje svojih pozicija na ovim listama, s medijima koji aktivno analiziraju i uspoređuju njihove univerzitete s globalnim i regionalnim kolegama. Međutim, situacija u Bosni i Hercegovini predstavlja paradoks. Uprkos dugotrajnom, javno uspostavljenom uvjerenju u našu akademsku superiornost, naši univerziteti su ili ne rangirani na međunarodnom nivou ili pozicionirani značajno niže od slično rangiranih institucija u regiji.
“Scientometrics and academia”
U Vašem nedavnom uredničkom članku u Biomolecules and Biomedicine, istraživali ste duboki društveni utiecaj nauke, ključnu ulogu univerziteta u poticanju naučnog rasta i obrazovanju budućih naučnika, kao i prepreke u procjenjivanju naučnih i obrazovnih aktivnosti. Iako publikacije igraju centralnu ulogu u akademskoj procjeni i finansiranju, trenutne evaluacijske metrike često ih nesrazmjerno naglašavaju, zasjenjujući druge aspekte. Kritike uključuju preveliku zavisnost od broja citata i nesposobnost da u potpunosti predstave akademsku vjerodostojnost. Razvijaju se nove metrike kako bi se nadoknadili ovi nedostaci prilagođavanjem kriterija za različite akademske discipline. Članak naglašava nužnost međunarodno priznatih standarda procjene, posebno u manjim akademskim zajednicama.
Kako vidite razvijajuću ulogu naučnog istraživanja u oblikovanju društva i koje buduće razvoje predviđate?
Može se s pouzdanošću reći da su naučna dostignuća i društveni razvoj obično direktno proporcionalni. Stoga se značajna ulaganja u nauku često usmjeravaju na osnovna naučna istraživanja, što vodi značajnom proširenju naše baze znanja. Ova vrsta istraživanja ima intrinzičnu vrijednost i društvenu važnost u generisanju novih informacija koje poboljšavaju ljudsku nauku u cjelini, pokazujući se korisnim čak i kada ne donosi neposredne, opipljive rezultate u primijenjenim aktivnostima. Također je razumno pretpostaviti da sva osnovna naučna istraživanja nose potencijal za proizvodnju praktičnih rezultata, iako takvi ishodi mogu biti nepredvidljivi i udaljeni u smislu vremena i konteksta primjene.
Međutim, rezultati izvedeni iz osnovnih istraživanja često se ne usklađuju s očekivanim tempom njihove praktične primjene u područjima kao što su industrija, društveni napredak i javno zdravstvo. Ovo kašnjenje u primjeni naučnih nalaza nosi rizike od erozije povjerenja u nauku, negativno utječe na finansiranje naučnih istraživanja i uzrokuje relativno usporavanje naučnih inovacija. Stoga je često potrebno provoditi dodatna, tzv. ‘translacijska istraživanja’, koja olakšavaju prijenos znanja iz osnovnih istraživanja u praktičnu primjenu.
Kako visokoobrazovne institucije mogu postići efikasan balans između svojih uloga u istraživanju i obrazovanju kako bi maksimizirale doprinose? Također, koji specifični izazovi postoje u objektivnom procjenjivanju obrazovnih aktivnosti unutar akademije i kako bi se oni mogli riješiti?
Odgovoriti na to pitanje je izazovno. U kontekstu gdje se tradicionalni obrazovni sistem transformirao u jedan koji je otvoreniji, fleksibilniji, s naglašenom decentralizacijom i ojačanom autonomijom, gdje upravljanje pokreću ciljevi i rezultati koji promoviraju jednakost i zajedničku vrijednosnu osnovu, pozicija visokog obrazovanja postaje posebno kompleksna.
Visokoobrazovne institucije, budući da su bogate resursima i pogodne za stvaranje nauke, smatraju naučna istraživanja integralnim dijelom svojih aktivnosti. Bez ovog aspekta, visoko obrazovanje rizikuje da postane neproduktivno i nesposobno da ispuni svoju svrhu. Istovremeno, one nose još jednu ključnu odgovornost: obrazovanje novih generacija naučnika i stručnjaka koji će dalje razvijati i unapređivati nauku i društvo. Iako su obje aktivnosti jednako važne, naučna istraživanja, manifestirana kroz inovacije, patente i publikacije, su kvantitativno lakše procjenjiva u odnosu na obrazovne i druge aktivnosti unutar visokog obrazovanja. To dovodi do njihove premoći kao mjere za evaluaciju kvalitete visokoobrazovnih institucija.
Kritičari ovog pristupa evaluaciji univerziteta tvrde da zanemaruje kvalitetu podučavanja, fokusirajući se isključivo na naučni output, stoga ne predstavljajući u potpunosti sve aspekte kvalitete univerziteta, posebno one koji odražavaju modernost programa i kvalitetu podučavanja i fakulteta. Međutim, široko se priznaje da ove razlike pretežno utiču na niže rangirane univerzitete, gdje relativno mali broj publikacija može dovesti do statističkih “artefakata”. Nasuprot tome, objavljivanje značajnog obima naučnog rada, osobina visoko rangiranih univerziteta, općenito zahtijeva održavanje kvaliteta u drugim operativnim segmentima.
Na kraju našeg razgovora, mi iz Biomolecules and Biomedicine izražavamo zahvalnost dr. Zeremu za njegovo velikodušno dijeljenje znanja i iskustava. Njegova aktivna uloga u našem Uredničkom odboru i njegovo istaknuto prisustvo u akademskoj zajednici Bosne i Hercegovine uveliko obogaćuju naš časopis i naučnu oblast u cjelini.
Reference:
Zerem E. The ranking of scientists based on scientific publications assessment. J Biomed Inform. 2017;75:107-9. [cited 2024 Jan. 22] Available from: https://doi.org/10.1016/j.jbi.2017.10.007.
Zerem E, Vranić S, Hanjalić K, Milošević DB. Scientometrics and academia. Biomol Biomed [Internet]. 2023 Dec. 15 [cited 2024 Jan. 22];. Available from: https://www.bjbms.org/ojs/index.php/bjbms/article/view/10173
Urednik: Ermina Vukalić
Leave a Reply